nedjelja, siječanj 15, 2012
Par minuta pred spavanje
ugasim svjetlo u očima,
zakopčam dušu do grla,
naplatim sebi kaznu za sutrašnje greške
i ostavim uredno složenu savjest na jastuk.
Par sati nakon toga
palim svjetlo da se nađem
u sivilu proteklog dana
i tako dočekam još jedan početak ničega.
utorak, rujan 20, 2011
Ustakni mi opanke na blatnjave noge
krpe kaljave veži na žuljave ruke
džepove ostavi prazne i široke
na glavu mi kapu stavi truljavu ko dušu
poderanu od dugih izbivanja od kuće
i takvog me pošalji da molim za ljubav.
Gdje jednu nađem donijet ću dvije
Gdje izgubim izgubit ću više
Samo me ne zovi da se vratim
sa džepovima praznim i širokim
Znat ću šta sam ostavio u svojoj kući
ovako je ostalo samo nešto više od kiše
miris i lagani drhtaj
valjda od zime ili možda
opet od poluotvorenog prozora
Neznam
Možda se varam al meni se valjda usnilo
da te volim
tad samo na kratko
na jednu noć za nagradu nam datu
ko za kaznu
da shvatimo da ljubav nije igra
iz ranih dječačkih dana.
Ubijam sam sebe na pogrešan način
pivo pa koji dim tek da glava se ne vidi
sna što manje da se ogladni
ljubavi,hrane i čistog zraka.
Ubjeđujem se da šetnja nije korisna
svi koji su šetali i odšetali su.
Spavam sa glavom ispod jastuka
samo da jutro iznenadim postavkom
a dan da pošaljem na zaobilazni put.
Živim a još neznam da se
nemoram truditi.
Neće mi san na ove umorne oči
Boji se da će zaspati prije nego se one sklope
pa kako objasniti pravo postojanja umornima.
Neće mi san.
Ljutit sam i umoran od čekanja.
Zato ću zamoliti nju koju volim
da mi svojom
mekom rukom oči sklopi
pa da spavam
dugo
ja umoran.
četvrtak, kolovoz 25, 2011
Neda mi se napisati pjesma
boli me sve što se rimuje
prozor zamagljen,zaključana vrata
teške riječi za dobro nekome jutro.
Sve lijepo i sve izgubljeno za tren.
Voljeti te bio je grijeh.
Neda mi se opet voljeti tebe
naravno opet nekako tuđu
izgubljenu a opet moju.
Pitam se gdje sam i kako to može.
Sutra je svima isto
praznik je tako bar kažu stariji ljudi
al ja sam ubica prošlih dana
i sebe dok tvrdim da se mogu
voljeti druge kao ti.
Jedinstvena moja
petak, svibanj 27, 2011
Bože
nemoj mi dozvoliti da ustanem
i brojim ljude na svojoj dženazi.
Morao bih umrijeti dvaput.
Jednom što sam umro
a drugi puta od žalosti kad
čujem kakvi problemi ih muče.
Bože
Mrtav sam
i manje brige imam od njih
živih.
utorak, studeni 2, 2010
Nevole me što pišem.
Nevole me kad mislim.
Još manje me vole kad kažem.
Bože.
Gdje da pronađem sebe
kad ostavim trag na papiru?
Tinta je slaba.
Misli se i onako nečuju.
Pričam al me ne razumiju.
Mumija sam kod živa jezika.
Bol sam al ne bolim.
Gdje sam?
Šta sam?
Pa da se smirim.
Tebi pod okriljem tvojim.
Nenadanim!
Pa da kažem šta mi je rana!!!!
petak, listopad 22, 2010
Za noć je potrebno dvoje.
Jedno da sanja a drugo da pregleda snove.
Pa kad nesanica dođe otvore se vrata nezajaza.
Onaj ko čuva stražu ima više šansi da
pogleda sebe u očima drugih.
A onaj što spava i onako nije kriv.
Spavati,pa vidjeti šta je prethodni dan kriv.
Kao zid,što osnove nema
pa se naginje po volji svojoj.
Uprite prst u život svoj i vidjet ćete.
Prsti su vam krivi za sve.
Kad okrenete dlan kao da ste travu niz lice kosili.
Kao da vam san to isto nije mogao reći.
Ili nije htio?
Ni snovi danas nisu isti.
Sve je to samo odraz izvrnute priče.
Spavajmo da bi duže voljeli
a budimo se da što prije zaboravimo.
Ljubav je samo podmetač
za bose noge i praznu glavu.
I zato,nemojte spavati.
Jedino tako ćete znati da vas ne lažu.
Ili su prokleto u pravu........
utorak, rujan 21, 2010
Zbog Tebe nezaspale,
snene i još nerazbuđene,
bolne od sjećanja na
"lijepo je biti s tobom"
Na poslednji Tvoj dodir
i leptira razmahnutog na krilima
sa imenom tvojim.
Zbog Tebe jedina moja.....voljena.
Ne mislim na sebe!
.Dosta mi je što ne spavam misleći na tebe!
utorak, lipanj 15, 2010
Tamo gdje si Ti možda se nađemo,
onako zatvoreni,
nježni,
ko cvijet tek izrastao
u mirisu drugih.
Tek osjetimo sebe
ko da se godinama znamo.
Nediraj polen da se ne razleti,
ti,jedina, što mirisati znaš
i nemoj brojati sve što smo izgubili.
Dani su odjeća siromašnih
a noć bijeda prokletih.
Jedno je izgubiti se u pozivu
a drugo u želji da te pozovu.
utorak, svibanj 4, 2010
Jutros kad sam obukao masku
zaboravio sam izbrisati osmijeh sa lica.
Sad plaćam cijenu naivnosti.
Toliko o zrelosti.
A kleo sam se u sebe.
Naivno kao na čarape na nogama.
Skineš ih samo kad osjetiš miris prošlosti
vezane za tabane.
Drugačije se kreće kad se zna
da iza sebe ne ostavljaš trag
smrdljivh bolova
na čarape vezanih.
Niti mirisa stopa u duši,
prosutoj po livadi sjećanja.
nedjelja, ožujak 14, 2010
Kad bol mi stane na vrat
i tugu osjetim
tad priznat ću da si bivša
i znam da te volim.
Zato što,neki piju od tuge.
Neki od sreće.
A ja od jutra-do sutra.
Stobom jedinom.
I kao da te opet imam
kod umornih jutarnjih stvari.
A tko bih drugo mogao ti biti?
nedjelja, prosinac 20, 2009
Nemoj me slomiti,molila je .
Znao sam da je snama gotovo
Još one noći kad sam je ispio do dna
I gledao u prazno postolje njene utrobe.
Nisam mogao uzeti joj nadu
Da će je još neko puniti do usana
Kojima žednom daje snagu.
A onda se pijana ruka otvori
I osta samo trag naše ljubavi
Na prljavom kafanskom podu.
četvrtak, prosinac 17, 2009
Utrljaj me u snijeg.
Napravi od mene grudvu
pa me zakotrljaj,
nježno,bez kraja.
A ja ću ti doći ko pahulja
i tiho pasti na dlan.
Učini me bezbojnim,
da kroz mene vidiš
lik utisnut u staklo
i riječ što ko šapat sleti na dušu.
Pa me pusti da ti tečem po licu
i na bradi stanem.
Tu je prvi puta zasjala naša ljubav.
subota, svibanj 30, 2009
Zlato na usnama je samo
privid u mojim rukama
Možda su to samo oči klete
i željne drugačijeg.
Nigdje dobra osim u mojim
praznim džepovima i ustajaloj duši.
Nada je samo isprazna želja za boljim
A ljubav je samo još jedna prodana duša......

Eh da mi je
da se uhvatim za dugu
I izmijenim san.
Tu sam proveo dan
Sa usnama tvojim.
Poput ružnih nerečenih misli
Kradom sam te krao
Od sebe.
Gdje god da se okrenem
Opet je tvoja sjena
I korak lagani.
Sad se bojim zaspati zbog imena tvog
Na usnama
Da ne vide oni koji samo sumnjaju
Da smo to bili mi!!
utorak, studeni 18, 2008
Te noći
sunce je ostalo duže sjati
na tamnožutoj pozadini neba
i ptice su zbunjeno pjevale noći,
obučenoj u maskirnu boju dana.
Još se ništa nije znalo!
Tek jutro,taj vječiti sudac,
isprosi oprost za lutalicu vječnu.
Za vagabunda.
Tad noć vrati svoj mir
i sve što uz to ide,
a sunce zadrža kostim.
Jednom,
opet,
da ti uđe u san,
u dan,u život tvoj.
srijeda, lipanj 4, 2008
Sada dok ništa mi ne ide od ruke
dok teške magle
vuku me po dnu.
Uzimam čašu u ruku i molim boga
da sve prođe što lakše.
I reci
Gdje to ima mjesta za izgubljne
a raj da ga ne zovu
jer raj to je kraj
i da ne boli od dobrote
toliko toga moja krila
nositi neće!
Dobro me i dovelo do kraja